Hmm…

Ides vani. Mozda nasminkana, obucena tu i tamo, zavisi od raspolozenja. Tmurne boje. Svi navikli. Idu prema tebi. Smiju se. Tako izvjestacenu osmjesi. Kao da im je drago da te vide ? Da . . . Sjedite tamo, smiju se tvojim salama, ne shvatajuci sta je to zapravo . . . Pomalo bijesa, tuge i…

Nastavi čitanje →

Ja bi svakom sa imalo zdravog razuma preporuchila da ne chita ovaj post …

Tako to ide … I nesvjesno zajebesh stvari koje nisi htjela zajebat’ … I ti si kriva, jebiga … Ko nego ti … I shvatish da si izgubila ono sto ti je bilo najvrijednije … Trenutno … Ne zauvijek, nije zauvijek … Ali jeste bilo Za Onu Noch … Veche … Dan i neshto ……

Nastavi čitanje →

Ti…

…Arogantni, egocentricni, tu_i_tamo sebicni, ponekad neiskreni i zatvoreni, vecinom otvoreni gade, koji se savrseno dobro krijes iza maske jako raspolozhenog lika uvijek spremnog za zajebanciju. Ti si jedno cudno stvorenje. Zakljucila sam ovo nakon dosta razmisljanja [ Znam ja kako se to radi. Fakat znam. Ne stvarno… ] I to sve zato jer si manje…

Nastavi čitanje →

Za sve one koji ne mogu, ili ne zele jednostavnim citanjem posta po nekom jebenom zakonu logike doci do nekog zakljucka:

– Nisam sretna. – Ne pucaju me prenosi. – Ne zelim da vam odgovaram na komentare, jer mi se ta radnja cini potpuno bespotrebnom. – Jednostavno se nosite sa ovog bloga ukoliko ne namjeravate procitati post, a ako ga mislite procitati daj to uradite kako treba, pokusavajuci shvatiti moju poentu. Jer ma koliko se to…

Nastavi čitanje →

Znas da cu te se sjecati stalno, svaki dan, uvijek. Svaki put kada neko kaze nesto nase, kada cujem nesto nase … Svaki put kada cujem onaj Wonderwall, svaki put kada mob zazvoni, svaki put kada obucem ovu majicu koja je sada na meni… Svaki put kada cujem Metallicu, ili nesto tvoje… Znas sta smo…

Nastavi čitanje →